Raznosiš mi blato po kući

vidi se na šta ličiš...

23.01.2019.

be my eyes


Taman kad pomislim wtf zasto sam se rasplakala na ovo kad imam stvari iz svog zivota oko kojih bih se trebala rasplakat sjetim se da je ono carobno vrijeme u mjesecu, tj. sedmica prije no sto cu dobit. Prije jrne prodje ko da i nije, dobijem svako dva mjeseca, sad jedna sedmica rezervisana za belaj s uloscima, a druga prije tog za to da budem nestabilna emocionalno i prozdrljiva. I svu ovu trenutnu 'tugu' ne osjecam bas direktno sad, vise ko da gledam samu sebe kroz prozor kako patim, a uvijek tako i patim sa distance sem kad su velike tragedije u pitanju, dok sam ko dijete uvijek patila u prvom licu i nije se moglo iza maske razuma gledat na sebe u nekoj situaciji. Mada imam neki osjecaj da je to tad bilo bolje i zdravije ponasanje, a ovo sad je prakticnije.

Vec jedno vrijeme mi sjedi u mozgu ta ideja da smo mi kao licnosti, znaci sve ono sto poznajemo o sebi, samo sredstvo mozga da komunicira s okolinom, samo taj interfejs izmedju mozga i okoline, mi sustinski i ne znamo sta zelimo i sta nam treba i nama nas mozak upravlja bez da nam objasni zasto nesto radimo ili zelimo il po kojim evolucijskim pravilima od prije milion godina. Zbog tog mi sebe ne znamo, mozemo pretpostavit ponesto iz dosadasnjih interakcija s okolinom i to je sve, a ono sto upravlja nama nam se ne prikazuje tolko.

I nekako mi se cini da postajemo ko jedan organizam haman, ko pcele nekako, neka nas sila gura u to da funkcionisemo kao drustvo, a ne kao pojedinac, da mislimo slicno i guramo jedni druge i sve mi se cini da ce evolucija kod nas nastavit u tom smjeru da podrzava ljude koji su skloniji tome da rade za dobrobit sviju.

Ma fuj mi je i mislit o tom.

Sinoc sam sanjala da mi je neka djevojka prisla i pricala sa mnom i svidjela mi se u snu i evo sad mi nedostaje, poslije da sam srela svoje drustvo i nisu mi htjeli ni mahnut ni pricat sa mnom i to me tolko rastuzilo. Poslije me nesto ganjalo niz stepenice u amidzinoj kuci i nekako bas i ne volim te snove gdje ono nesto te ganja i tacno ti za vratom sve vrijeme, nit skroz pobjec nit da te ufati.

Prekinula sam drugarski odnos s djevojkom jer je bila govno raspalo u momentu. Sve do tad sto sam govorila sebi ma haj taka je ALI provodite 32 sata dnevno skupa, ali u zajednickom ste drustvu, ali njoj vjera nalaze tako, ali makar je iskrena, ali ona se meni javlja nije ko da smo drugarice itd itd je palo u vodu i u facu me pljusnulo shvacanje da sam godinu plus haman svaki dan pricala s osobom koja se hvali time kako iskoristava ljude i koja mi prica tajne ljudi koji su joj se povjeravali i koja je homofob. Koje sam ja ono govno debelo.

Raznosiš mi blato po kući